Espresso Organico: razgovor s Annom, Lucasom i Susanne

Susanne: Draga Anna, dragi Lucas, dobrodošli na ovu neobičnu lokaciju. Lucas, gdje se točno nalazimo?

Lucas: Nalazimo se u našem skladištu za organsku i Fairtrade kavu. Sirova kava s oznakom Bio i Fairtrade strogo se odvojeno skladišti od ostalih proizvoda kako ne bi došlo do miješanja.

Susanne: Zanimljivo! Atmosfera je ovdje sjajna. Nedavno bili na posebnom putovanju. Anna, gdje ste točno bili?

Anna: Imali smo priliku putovati s Fairtradeom u Tanzaniju. To je bio savršen trenutak jer smo upravo započeli razvoj našeg proizvoda Espresso Organico. Namijenjen je održivom uživanju kod kuće i nosi Bio i Fairtrade certifikate. Putovanje nam je omogućilo da izravno izvještavamo iz zemlje podrijetla – bilo je zaista fascinantno.

Susanne: Lucas, kakav je bio vaš prvi dojam o Fairtrade zadrugama u Tanzaniji?

Lucas: Posjetili smo dvije zadruge. Prva je bila „Kagera“ sa 70.000 članova – jedna od najvećih. Od njih izravno nabavljamo sirovu kavu. Druga zadruga bila je manja, s oko 5.000 članova, specijalizirana za Arabicu.

Susanne: Anna, kakvu ulogu ima uzgoj kave u životima lokalnih ljudi?

Anna: Uzgoj kave je njihova životna osnova – sve se vrti oko kave. To im ne predstavlja samo posao. Zahvaljujući suradnji s Fairtradeom, dobivaju podršku – bilo kroz edukaciju o povećanju prinosa, bilo kroz pristup financiranju koje sami ne bi mogli ostvariti. Tako ostaju u korak s vremenom i mogu proizvoditi najkvalitetniju kavu – zajedno s Fairtradeom.

Susanne: Lucas, je li to bio tvoj prvi posjet plantaži kave? Koje su razlike u odnosu na konvencionalne plantaže koje poznajemo s fotografija?

Lucas: Da, oboma nam je to bio prvi posjet plantaži. Razlika je odmah bila vidljiva: s jedne strane monokultura, s druge mješovita kultura. Tamo banane pružaju sjenu biljkama kave, koje rastu zajedno s avokadom, čilijem i drugim biljkama. U monokulturi su biljke bile izložene suncu – mnoge su bile osušene ili prezrele. Potpuno drugačiji uvjeti za rast.

Susanne: Zvuči gotovo kao zelena džungla, Anna?

Anna: Da, posebno vrtovi kave u podnožju Kilimandžara – vegetacija je bila nevjerojatno zelena. Takav vrt je nešto sasvim drugo od industrijske plantaže. Tamo rastu mango, čili i mnoge druge biljke zajedno i međusobno se obogaćuju. Bilo je očaravajuće za vidjeti.

Susanne: Na takvom putovanju često se može upoznati i druga strana zemlje, običaji i tradicija. Što ste doživjeli u tom smislu?

Lucas: Bili smo pozvani u jedno malo selo gdje su nas ugostili što je organizirala zadruga. Izveli su i tradicionalni ples – čak smo i mi malo sudjelovali.

Anna: Pogotovo ti si plesao. To je bilo nezaboravno.

Lucas: Trudio sam se, da.

Susanne: Kod nas svakodnevno stižu velike količine sirove kave – tisuće tona godišnje. Kad upoznaš ljude koji uzgajaju i beru kavu – kako to mijenja tvoj pogled na kavu i proces prženja, Lucas?

Lucas: Moj pogled se zaista promijenio. Vidjeli smo koliko se toga radi ručno – s puno ljubavi i truda. Svatko je motiviran da najbolje njeguje svoj nasad. Kad ovdje držimo sirovu kavu u rukama i pržimo je, trudimo se da bude što manje otpada – jer znamo koliko je vrijedna ta prethodna faza.

Anna: I ja sam pomagala pri sortiranju sirovih zrna – bilo je nevjerojatno. Žene sjede na podu, rasipaju zrna i ručno ih sortiraju. Imaju oko sokolovo i bile su jako brze – ja nisam mogla prepoznati loša zrna tom brzinom. Tu se vidi koliko je važan ručni rad – to mijenja tvoju osobnu vrijednost prema kavi.

Susanne: Zvuči kao snažno iskustvo. Je li bilo još susreta koji su vas posebno dirnuli?

Anna: Sjećaš li se žene koja nam je pokazala svoj mali vrt kave? Brali smo kave trešnje. Kad hodaš među grmovima, vidiš sve faze zrenja: cvjetove, zelene, žute i crvene trešnje. Treba brati samo crvene. Kasnije nam je rekla da je vrt pripadao njezinom mužu koji je preminuo – sada ona vodi posao s velikim ponosom. To me duboko dirnulo.

Lucas: Bila je zaista ponosna i sve nam je pokazala – i stanicu za pranje. Tamo se u vodi provjerava koje trešnje plutaju – te su često zaražene i odbacuju se. One koje potonu idu dalje u obradu. Bilo je vrlo zanimljivo.

Susanne: Anna je već spomenula neke točke. Lucas, možeš li još malo objasniti koliko je Fairtrade važan za lokalne ljude?

Lucas: Suradnja s Fairtradeom im je ključna jer se dodatnim sredstvima financiraju mnogi društveni projekti. Na Kilimandžaru, primjerice, žele kupiti školski autobus jer djeca često moraju satima pješačiti do škole. Autobus bi im olakšao pristup obrazovanju.

Susanne: Anna, članovi imaju pravo glasa pri odabiru projekata. Znaš li što se još financira?

Anna: Velika zadruga koju smo spomenuli želi izgraditi novo društveno središte – za sastanke, vjenčanja i slično. Svaka zadruga postavlja vlastite prioritete, a sve odluke donose se demokratski. Svaki član ima pravo glasa i može odlučivati o projektima koji koriste zajednici.

Susanne: Koji su trenutno najveći izazovi za uzgajivače kave, osim plaćanja?

Lucas: Velika tema bila je EUDR – EU uredba o krčenju šuma. Ona zadruge stavlja pred izazove jer moraju nabaviti skupe GPS uređaje i pristupiti EU portalu, što također nije besplatno. Prilikom našeg posjeta još nisu znali kako će to financirati – i hoće li dobiti podršku.

Susanne: Teška tema. Osim kave, jeste li imali vremena za razgledavanje?

Anna: Ne baš – to je bila kava-putovanje i nismo obilazili klasične znamenitosti. No, posjetili smo tradicionalnu tržnicu s lokalnim stanovništvom – bilo je jako lijepo. Tamo se moglo kupiti sve: od elektronike, preko tkanina, do začina, voća i povrća.

Lucas: I grickalice. Probao sam pržene skakavce. Tipična grickalica na tržnici.

Anna: Kao kod nas pečeni bademi – tamo su to insekti. Samo najhrabriji su se usudili!

Susanne: Znate li koje je nacionalno jelo Tanzanije?

Anna: Mislim da je to bio kukuruzni pire. Gotovo uvijek se posluživao kao zasitni prilog.

Susanne: Točno – zove se Ugali. I ja sam morala potražiti značenje. To je kukuruzna kaša koja se poslužuje uz gotovo svako jelo.

Anna: Bilo je puno variva – često s piletinom ili kuhanim bananama. Kuhale su nas žene iz lokalnih sela, domaća kuhinja u pravom smislu riječi. Autentičnije ne može. Jedinstvena prilika.

Lucas: Upravo tako.

Susanne: Istražila sam i koja su tipična pića u Tanzaniji. Na vrhu popisa je pivo. Jeste li ga probali?

Lucas: Nažalost nismo stigli – to ćemo morati nadoknaditi sljedeći put.

Anna: Kakvo je to pivo?

Susanne: Pivo od banana.

Anna: Prvi put to čujem – ide na popis.

Susanne: Barem jedan razlog da se vratite, zar ne?

Anna: Apsolutno.

Susanne: Vratimo se kavi. Kako lokalni ljudi piju kavu? Kako izgleda njihov tradicionalni jutarnji ritual?

Lucas: Uglavnom piju instant kavu. Razlog je jednostavan: koriste zrna koja ne mogu prodati na europskom tržištu. Vrlo su ponosni na vlastitu proizvodnju.

Anna: Posjetili smo i tvornicu instant kave. Toplo su nas dočekali, proveli nas svim odjelima, a imali smo i degustaciju. Posebno me impresionirao zadovoljstvo direktorice na svoj tim. Fairtrade se snažno zalaže za veću ulogu žena – to se ovdje jako osjetilo.

Lucas: Bili su toliko ponosni da su nam poklonili limenku instant kave.

Susanne: Degustiramo je kasnije?

Lucas: Naravno – rado.

Susanne: Toliko doživljaja i uspomena. Što vas je najviše dirnulo?

Anna: Doživjeli smo zaista puno toga. Meni su posebno ostale u sjećanju situacije s djecom. U jednom selu sam kroz prozor zavirila u učionicu i odjednom me gledalo barem 50 djece tijekom sata matematike – vjerojatno jednako znatiželjni i nervozni kao i ja. Sporazumijevali smo se rukama i osmijesima, napravili nekoliko fotografija – za njih je to bio poseban trenutak.

Lucas: I meni je slično. U Bukobi smo posjetili školu koju financira Fairtrade. Donijeli smo poklone i nogometne lopte koje smo podijelili. Djeca su bila presretna – lopte su im značile puno za igru u pauzi i za tjelesni. Takve male stvari, koje su nama svakodnevne, tamo imaju ogromnu vrijednost.

Anna: Kao zahvalu, ravnateljica je okupila svu djecu u školskom dvorištu – bilo ih je sigurno 200 ili 300 – i zapjevali su nam „You are my sunshine“. Još uvijek me prolaze trnci. To su uspomene za cijeli život.

Susanne: Zavidim vam na tom prekrasnom putovanju. A sada je pred nama i razlog tog putovanja: novi Segafredo Espresso Organico. Možete li nam otkriti kako ga najradije pripremate?

Lucas: Espresso Organico – mljevenu kavu – najradije pripremam u moka kafetijeri. Savršeno odgovara. Okus podsjeća na nugat i čokoladu – zemljani, snažan karakter.

Susanne: A Anna, mislim da ti se posebno sviđa jedna stvar na poleđini limenke?

Anna: Da! Zaljubljena sam u novi dizajn Espresso Organico. Kad mi se isprazni prva limenka, koristit ću je kao držač za olovke na stolu. Na poleđini se nalazi QR kod s idejama kako limenci dati drugi život. Samo skeniraj i inspiriraj se!

Susanne: Dakle, održivo od početka do kraja – ne samo kava, već i sve oko nje. Sjajan koncept! Hvala vam oboma na pričama i uvidima. Sad uživajmo zajedno u šalici Espresso Organico – i nadam se da ćemo uskoro opet razgovarati.

Anna: Hvala vam.

Lucas: Hvala i vama.